Email: [email protected] | Tel: +385 1 3470 928

Dalmacija

Dalmacija, najjužnija hrvatska pokrajina, proteže se od šireg prostora ušća rijeke Zrmanje u more do poluotoka Oštra na ulazu u Bokokotorski zaljev. To je izduženi priobalni pojas položen u smjeru sjeverozapad-jugoistok, dug po uzdužnoj osi više od 400km, dok mu najveća širina u središnjem dijelu ne prelazi 70km.
Prema kontinentalnom području prostor je omeđen visokim planinama – jugoistočnim dijelom masiva Velebita te planinskim nizovima Dinare i Kamešnice, dok se u jugoistočnom dijelu taj prirodni planinski bedem znatno snizuje.
dalmacijaPosebno bogatstvo obalnoga pojasa Dalmacije čini 926 otoka, otočića i morskih hridi. Neki se od njih, poput Brača, Hvara, Korčule, Dugog otoka i Mljeta, ubrajaju među najveće jadranske otoke.

Za razliku od suprotne, talijanske, obale Jadrana gotovo bez zaštite, otočni nizovi duž dalmatinske obale tvore zaštićene morske kanale, vrlo pogodne za priobalnu plovidbu, osobito važnu u vremenima plovidbe na jedra. Tako je od davnine ustanovljen strateški važan jadranski plovidbeni put, za koji su se borile regionalne, pa i svjetske, pomorske sile.

Na obali Dalmacije svoja ušća imaju četiri veće rijeke – Zrmanja(64 km), Krka (75 km), Cetina(105 km) i Neretva(218 km), uz čije se tokove na proširenim ravninama formiraju plodna polja, a osobito u širokoj dolini koju stvara delta Neretve sa svojih 12 rukavaca. Na području Dalmacije nalaze se dva veća prirodna jezera – Vransko jezero kod Biograda i Prukljansko u proširenju donjeg toka rijeke Krke. Umjetno Peručko jezero nad branom hidroelektrane na rijeci Cetini najveća je akumulacija u Hrvatskoj. Posebnu privlačnost krškom području daju i krška jezera, poput Modrog i Crvenog kod Imotskog, te Baćinska jezera u zaleđu Ploča.

Na području Dalmacije vlada mediteranska klima s dugim, suhim ljetima i blagim, relativno kišovitim, zimama.
Vegetacijski pokrov uzrokovan je klimatskim uvjetima i karakterističnim kraškim terenom. Tipično je mediteranski, osobito bujan i raznovrstan u središnjem i južnom području. Zbog konfiguracije terena, sa specifičnostima planinskih masiva i visokih zaravni, u kontinentalnom dijelu Dalmacije vlada prijelazna, submediteranska klima.

Današnja populacija Dalmacije broji oko 900 000 stanovnika, s jakom koncentracijom oko regionalnih središta, Zadra i Šibenika u sjevernom dijelu, Splita i njegova šireg priobalnog područja u središnjoj Dalmaciji te grada Dubrovnika na krajnjem dalmatinskom jugu.

Danas, kao izrazito turistički orijentirana regija, Dalmacija je nakon dugog razdoblja relativne prometne zapuštenosti sve bolje, intenzivnije i suvremenije uključena u tokove suvremenoga prometa. Nezina potpuna prometna integracija s kontinentalnim dijelom hrvatske države, a tako i s međunarodnim prometnim koridorima, postala je imperativ od osamostaljenja Hrvatske.
Ona se posebno ogleda u izgradnji suvremene autoceste, koja regiju povezuje s mrežom suvremenih prometnica te čvorištem u Zagrebu, a uzdužnoobalni tok dio je budućega međunarodnog prometnog koridora prema Grčkoj.
Dalmacija u slikama

Sam naziv Dalmacija javlja se polovicom 1. stoljeća pr.Kr. i potječe od imena ilirskoga plemena Delmata (Dalmata), koje je živjelo između rijeka Krke i Cetine. Na staroilirskom jeziku delm ili dalm znači pastir, čime je stočarstvo definirano kao osnovno zanimanje plemena. Kako su Delmati pružali najjači otpor rimskom prodiranju u svoje prostore, to je ime njihova naroda postalo sinonim za sva ilirska plemena koja su živjela na obalnom području.

Kroz povijest Dalmacijom su vladali mnogi narodi, od Rimljana, Bizanta, Mlečana i mnogi drugi.
Nakon 2. svjetskog rata prostor Dalmacije sastavni je dio hrvatskoga teritorija u okviru nove Jugoslavije. U nametnutom ratu za osamostaljenje Republike Hrvatske (1991.-1995.) teritorij Dalmacije teško je stradao, posebno zaobalni dio, a sistematski su razarani i primorski gradovi, posebno Zadar, Šibenik i Dubrovnik.
Rane od razaranja su polako zacijelile i danas, dalmatinski gradovi opet blistaju ljepotom koja se gradila tisućljećima!

Dalmatinski prostor, odnosno Srednje i Južno hrvatsko primorje pokazuje stalni porast stanovništva unatoč naglašenom iseljavanju, posebice na prijelazu 19. u 20. stoljeće, i kasnije sve do danas. Međutim, to je ublažavano razmjerno visokom stopom prirodnog priraštaja, pa je održana ravnoteža rasta. Posljednjih desetljeća stopa rasta je ublažena, a u razdoblju 2001.-2011. dvije su županije imale rast, a dvije pad broja stanovnika. Uzrok tome je gospodarska stagnacija posebice pomorskog i industrijskog gospodarstva, dok turističko gospodarstvo bilježi susljedan porast.
split
Današnja snažna regionalna središta su Split (167.000 stanovnika 2011.) grad smješten u sredini priobalnog dijela Dalmacije, te Zadar (72.000 stanovnika 2011.) nekadašnje upravno središte položeno u središtu hrvatske obale Jadrana, sa sve većom ulogom središta i za najveći dio susjedne Like, te Šibenik (34.000 stanovnika) i Dubrovnik (28.000 stanovnika). Značajan je i niz manjih središta – priobalno Starigrad Paklenica, Vir, Bibinje, Pag, Nin, Biograd na Moru, Vodice, Trogir, Kaštela, Solin, Podstrana, Omiš, Makarska i Ploče, a u zaobalju Obrovac, Benkovac, Knin, Drniš, Skradin, Vrlika, Sinj, Trilj, Imotski, Vrgorac, Metković i Opuzen.
Od naseljenih otoka mogu se izdvojiti Brač, Hvar, Pag, Vis i Korčula.

Dalmacija je i izvan granica lijepe naše poznata po svojim prirodnim ljepotama. Najpoznatije turističke destinacije u Dalmaciji su svakako Zadar, Šibenik, Trogir, Split, Dubrovnik te otoci Pag, Dugi Otok, Brač, Hvar, Korčula, Vis, Mljet.

.